..da sam svaku suzu   sacuvala,

    koju sam zbog tebe prolila..

..shvatio bi nekada koliko sam

   te ..voljela..  ღ

…Iz dragih usta neka rijec..
sto vec dugo nisam cula… LJUBAV ღ
ma kakav je to pojam? ..da li to jos uvijek postoji? .. da li ce se ikada vratiti? ..
..da li je to rijec? ..ima li znacenje? ..
..hoce li nam se putevi ponovo spojiti? ..ili ipak ne? ..
      da li ce i dalje stajati svako na svojoj strani? ..odvojeni..
..nesretni...s nekim drugim pored sebe..
  ..da li cemo ikada shvatiti da je za srecu potrebno dvoje da se vole i da daju sve od sebe?..
     hocemo li ikada prestati biti preponosni ?? ..
...ma pitam te samo hocemo li se istim zarom.. kao nekada,
probati..znati..pokusati.. voljeti ..

Jos jednom zakoracih u nasu proslost, ne znam zasto niti ko me natjera, ali vodjena zeljom da opet na neki nacin prozivim sve ono ne odustah i ne opirah se tom glasu koji me je vodio. Cemu opet ta proslost, zasto opet buditi sjecanja i uznemiravati uspomene kada sam im se vec zaklela da ce uvijek u mom srcu ostati netaknute? Prodjoh opet onim nasim putem, onim koracima koji su koracali zemljom tako slobodno i nezabrinuto jer sam imala tebe uvijek pored sebe, ali nazalost poce me hvatati onaj osjecaj tuge, samoce, ali ne zato sto sam sama na svijetu, vec sto nemam tebe, a ti si moj svijet - moje jutro,moj dan, moja noc u koju utonem sa zeljom da cu te sanjati.
A gdje su sada ona jutra kada sam se budila pored tebe, kada sam cula otkucaje tvoga srca jer si mi bio tako blizu, a znala sam da kucaju za mene...

A sta sve sada stoji izmedju nas???
Niti cujem otkucaje srca niti tvoj glas, samo cuvam onu lijepu uspomenu na tebe, toliko toga me za tebe veze... Pokusala sam otici, pobjeci ali pozelih jos jednom sresti se sa tvojim pogledom, osjetiti onaj dodir koji je imao neopisiv ucinak na mene, tako smirujuci, tako blag, tako njezan, dovoljan da pozelim da me vjecno milujes. Jos uvijek osjecam tvoj miris, ne znam ni sama zasto, mozda zato jer ja mirisem na tebe? Jos uvijek cujem tvoj glas i osjecam tvoj pogled, pogled koji me je topio, ali sada necu dozvoliti da se istopim niti da suze saperu osmijeh i ponos sa moga lica. Voljela sam te, ali ne zelim vise zivjeti u proslosti koja mi oduzima snagu i volju za buducnoscu. Ne zelim dozvoliti da zivim u iluziji i od uspomena, nasih puteva, sastanaka, pogleda, poljubaca i sam si sve to ostavio iza nas...i koliko ce njih jos mene nazvati budalicom, koliko ce njih me opominjati, ruziti, a tebe nema da to sprijecis, dopustio si da nasa imperija, nase malo carstvo propadne jer ljubav je ta imperija - ako se ne boris za nju ona propada, ja bar mogu reci da sam se borila...

.. I may not get to see you as often as I like..  I may not get to hold you in my arms all throught the night..

but.. deep inside,in my heart I truly know, you're the one that I love and.. I can't let you go...

…rijecima crtam

       konture tvoga lica…

slusam posljednji sapat olovke od slova…

   ahh… to tvoja suza klizi niz moj dah…

.. izgubljena.. u vjecnosti..

            dotice moj papir osjecanja…

razliva se kao tinta… i

      ..tjera me u plac…

Ljubav je vrijeme bez naslova …

Ljubav je povratak pobjeglih jednoroga …

Ljubav će te naći u crno-bijelim snovima…
Ljubav će doći ako je čekaš…
Na uglu svoga srca …

Mi smo slike..
…Nismo stvarni
Iz nekog drugog vremena…
…Iz neke druge ljubavi
Samo nas ljubav čini stvarnim
Ljubav vjeruje u nas …

Djevojka upita svog decka : " Da li si zaljubljen u mene?"

On odgovori :  Ne!

Ona ga pita: "Mislis li da sam lijepa?"

On odgovori :  Ne!

Ona ga opet pita: "Da li sam ja u tvom srcu?”
On odgovori : Ne!

I jos jedno pitanje: “Ako te napustim, da li bi plakao za mnom?”

On odgovori :  Ne!
… tužna djevojčica se okrenu i odluči da ga ostavi, no on ju zagrli i kaže: “Ja nisam zaljubljen u tebe, ja tebe volim…ja ne mislim da si lijepa, već da si prelijepa...ti nisi u mom srcu, ti si moje srce, a da me ostaviš ne bi plakao već bi umro za tebe…

…nisam savrsena, to znam..

nisam ni najljepsa.. i to znam

al’ sebi sam dobra,

moje misljenje o meni ne mozes unistiti…

…ne mozes me natjerati da mrzim samu sebe..

ne mozes,zato i ne pokusavaj…

jaca sam nego sto ti mislis..

...nisam znala tada,

nisam imala snage sve ti objasniti…

…tu noc si srusio sve moje snove..

..ubio sve moje nade..i zelje..

ostavio me samu…

    samo se okrenuo i otisao…

a ja od tada ne spavam mirno,

…borim se sa svojim osjecanjima…

dokazujem sama sebi

Ponekad se pitam…

…da li ti je zao sto si slomio srce jednoj djevojci ?

...znas li koliko te ta djevojcica voljela ?

    ..znas li koliko se nadala.. i sanjala...?

... koliko je zamisljala..koliko je plakala.. jer je znala da su to sve njene puste zelje i snovi...
...da li ima one ljudskosti u tebi da priznas istinu ?

Nema…

     …ona je davno isparila iz tebe...
davno je prestala da postoji u tebi cineci te…
makar jednim djelom covjekom...
U mojim ocima si se ogledao kao savrseno bice…
     …kao nesto sto se jednom rodi na ovoj planeti...

kao osoba koja bi me stitila i cuvala.. od svega..
Boze ,kakvim sam te samo zamisljala…
sta sam imala to preko ociju pa nisam vidjela istinu ?
Ko mi je skinuo veo sa lica ,ko mi je rekao ko si ti ustvari ?
Nikada vise neces biti osoba u koju sam se zaljubila…Nikada vise...    Nikada…

.. sometimes it seems like all I hope for
    ...just gets thrown down on the floor...
    and then it seems like you don't love me anymore...
...sometimes I wish that I could run away...
      ...sometimes I wish I just had something to say ...  ღ   
                    

ღ …treba mi neko novi…

…trebaju mi tudje usne…

da saperu ukus tvojih usana…

da napokon mogu mirno zaspati…

da se napokon mogu

probuditi sa osmijehom…

da mogu zaboraviti sta su to suze…

al’ nemam snage pronaci

nekog novog…

…svi su tvoje kopije,

nedovoljno dobre da bi te zamijenile... ღ

I finally found someone, who knocks me off my feet…
        I finally found the one who makes me feel complete…
It started over coffee, we started out as friends…
   It' s funny how from simple things,

                  the best things begin…  ♥

Kako da izdrzim ovu bol…

       kada ti nisi kraj mene…
kako da suze krijem…

      kada teku i srce za tobom vene…
Oci ne mogu da otvorim…

      od suza koje lijem za tobom…
nista pred sobom ne vidim…

           jer srce tugu krije…
Volim te i danas…

        i nikad prestati necu…
samo zelim da srce otvoris…

Ona uvijek dopusti da je ljudi ocaraju…vjeruje im….

Ona, zaslijepljena necijim ocima,oprosti neprostivo….

Ona teske rijeci nikada ne naplati po posebnim tarifama…

Iz njenih usana nikada ne izlaze rijeci koje bi mogle nekoga ubiti…

Ona ne trazi ljubomoru ni u cijim ocima…

Ona je u stanju da pogleda svakoga koga ne voli i u lice mu se nasmije…

Ona je svjesna da postoje bol ,tuga ,nesreca ,lazi…

Zatvara oci pred njima ali bez obzira na to,ona ih vrlo dobro zapamti....

Ona vjeruje u legende….

Ona zna da nikoga ne moze prisiliti da je voli…

Ona moze samo da voli…

Ona je sretna ako su ljudi koje voli sretni….

Ona zna ko je u svom zivotu…

Ona zna oprastati…

Zna da postoje ljudi koji je vole,a ne znaju joj to pokazati….

Ona dobro zna da se novcem moze kupiti sve….osim srece i ljubavi…

Ona zaboravi sta ljudi kazu…

Zaboravi sta joj ucine…

Ali nikada ne zaboravi osjecaje koje u njoj probude…

Ona se lahko zavoli…

Ona ima sirok osmijeh i iskrene oci…

Vjeruje da sjaj u njenim ocima moze promijeniti svijet…

Ona place zbog tuznih filmova….

Ona je samo jednom pala na jednu providnu zvaku…

   Ona je ja ...

... da li cemo ikad shvatiti

   da je za srecu potrebno dvoje da se vole i

          da daju sve od sebe...

oprosti ako sam ti ikada zasmetela u zivotu...
ako sam ti pokvarila planove...
oprosti sto sam plakala za tobom...
oprosti moje suze...
oprosti…

ako ti je ikad iko zbog mene nesto zamjerio,

          ako te neko zbog mene zamrzio...
oprosti ako ti je ikada neko zlo zbog mene pozelio …
ako prijatelja zbog mene izgubis...
oprosti mi sto sam ti srce dala...
a nisam trebala...
oprosti ako sam te na tvom putu zadrzala...
i za ljubav molila...
oprosti  mi sve ako je zbog mene...
oprosti srcu mom...
     oprosti sve...
oprosti sto sam te voljela...
   i… sto te jos uvijek volim...

I would hold you in my arms…
       I would take the pain away…
Thank you for all you've done…
      Forgive all your mistakes…
There's nothing I wouldn't do…
     To hear your voice again…
Sometimes I wanna call you…

I ostali su samo trenutci uhvaćeni u objektiv mojih sjećanja…

 Trenutci koji će me pratiti kroz vječnost… trenutci koji se kao mreže isprepliću do beskraja...  I koliko god se trudila zaboraviti, krenuti dalje, jedan dio mene potajice to ne želi…

Zaboraviti njega… U svakom mom pogledu, vidim njegovu ljepotu, u svakoj pjesmi čujem melodiju njegovog bića, u svakom dahu udišem njegov opojan miris, u svakom dodiru osjećam njegovu prisutnost… Pitam se hoću li ikada zaboraviti…. Zaboraviti moje nedosanjane snove… Ne! Nikada neću zaboraviti, često sa suzom na licu govorim sama sebi… I sve je ostalo tako nedorečeno, ljubav, osjećaji, pa čak i ove rečenice što pišem. Kako zaboraviti njegov pogled, njegove oči koje su me sa sigurnošću gledale, dodire, usne koje su me ljubile… Možda je sve to bila iluzija, samo način na koji sam ja gledala… Na ta pitanja nemam odgovora. Često se pitam je li moglo biti drugačije, bez patnje, boli i gorčine. I koju nam je ulogu sudbina namijenila na ovoj trnovitoj pozornici života? Je li moja uloga da ga bezgranično volim i da nikada ne zaboravim što smo imali, a uništili? To je vjerojatno moj križ koji sam osuđena nositi. Nije li to pakao na zemlji? Može li što biti gore od toga? Ne imati kamo usmjeriti svoje osjećaje… Toliko toga čuvam u sebi, toliko toga bih mu dala, ali snovi su i dalje ne dosanjali. Još uvijek se nečemu nadam, nečemu… Kada bih si bar mogla priznati čemu... Možda tome da će se naši snovi probuditi zajedno s proljetnim suncem u nekom ljepšem svijetu gdje ljubav vlada. Nažalost stvarnost je drugačija, ovaj svijet je jesen, zamalo pa zima, hladan i okrutan, daleko od očiju ljubavi. A što je zapravo ljubav i gdje je ona nestala? Je li to onaj osjećaj kada nekoga volimo i želimo ga kraj sebe  unatoč svemu, kada smo spremni oprostiti sve, zaboraviti, ljubiti… Ne znam. Možda je ljubav samo mit kojemu se nadamo, ali ja taj mit uistinu osjećam, to je mit koji raste u meni i ne da se zatomiti. Toliko je pitanja za koje nemam odgovore… Možda jednoga dana shvatim kako sve funkcionira. Svijet, ljubav, ljude, sama sebe… 

      Do tada ću i dalje živjeti za trenutke koji su samo naši i koje mi nitko ne može oduzeti…

Ponekad…

jednostavno zaboravim sve… zaboravim da smo bili zajedno…da smo se smijali i voljeli… A onda, sasvim slucajno…lice, pogled ili okret nekog slucajnog prolaznika podsjeti me na sve... sjetim se nasih dugih setnji, sjetim se naseg samo naseg mjeseca, mirisa tvoje kose, dubokog plavog jezera u tvojim ocima, sjetim se rastanka, sjetim se...

pa me zaboli negdje duboko u meni i pitam se po ko zna koji put: " Da li te jos uvijek volim ili se samo sjecam?

      Da li je to ljubav ili sjecanje" ? ? ?

I remember the time…

        …the time that we had…

I remember the things…

        …that use to make you mad…

and… I wish I could turn back the time…

and… I wish I wouldn't cry every night…

…mrzim kad ne znam kud bi…

   gdje bi…

           kako bi....

i postavljam hiljadu pitanja…

    a ni na jedno ne mogu dati odgovor…

i trazim nacin da pojasnim ovaj zivot koji zivim…

al’ sve je manje mogucnosti…

svakim danom gubim jos jednu sansu…

         da nesto promijenim…

…a pored mene nema nikog da me saslusa…

       da me zagrli…

i kaze da ce sve biti uredu…

   i kad se osvrnem natrag…

       i pogledam svoje stare puteve…

 te osobe nikad i nije bilo…

     i sada potpuno prazna iznutra…

sa srcem koje svako malo zakuca brze…

sa mislima koje ne mogu da poslozim…

i osjecanjima koja se stalno ispreplicu

      i izazivaju konflikte...

ponekad osjecam da ne pripadam nigdje i nikome…

da nisam dovoljno dobra da bih bilo sto postigla…

i kad  pozelim promijeniti nesto…

ponovo stanem pred zidom kojeg ne znam prijeci…

i opet se izgubim u moru suza…

i tuga mi postane jedini drug

            koji me prati u stopu…

…vrijeme je presporo za mene…

kazaljke na satu se polahko pomjeraju…

      i kao da mi svake sekunde daju

do znanja da nije moj…

       i da to vise nece nikada biti…

  al’ tjesim se…

 jer ce nekada moje kazaljke stati…

i mene ce odnijeti vjecnost…

tek tada ces moci mirno odahnuti…

       jer vise nece biti one budale…

         koja te voljela…

Cesto te i budna sanjam…

    …cesto sanjam nas…

kako cu jednoga dana biti tvoja…

i niko i nista nam nece stati put…

      …voljet cemo se,

 zivjeti jedno za drugo…

i onda se trznem,

i osmijeh sa usana mi nestane…

  …jer znam da su to samo ...

puste zelje…

...za tebe ne postojim...

ne vrijedim ni toliko

       da me pozdravis…

Pokusala sam sve da te vratim…

  …smijala se samo zbog tebe…

izlazila samo da tebe vidim…

a sad shvacam da...

    nista od toga nije imalo smisla…

ja  nisam za tebe…

           …nisam ti dovoljno dobra…

    jer se ne znam boriti za tebe

         kao ostale…

…ne znam te ljubiti kao one…

ja sve sto znam je moliti…

      moliti Boga svake sekunde

da moji snovi jednog dana postanu java

       i da mi se opet nasmijes...

   ...onako kako samo ti to znas...

Have you ever wondered wich

hurts the most :

       saying something and

wishing you had not....

         or....

         saying nothing and

wishing you  had ?

Sve prave ljubavi su tuzne…

      . . ..Tako ja osjecam za jednu staru ljubav…

Ljubav koja je odavno iza mene,

al’’ njen zar jos uvijek u meni plamti…

…iako se nasa prica nije nastavila…

             tjesilo me sto si negdje blizu...

spoznaja da smo u istom gradu mi je davala snagu da zivim…

  prostora da disem...

Kada sam cula da odlazis…

svijet se pomaknuo u nogama i ovaj nas grad se polahko rusio nada mnom...   Kako cu bez tebe?   Ugusit ce me sjecanja…

Sad zalim..sto nisam bila dovoljno jaka da se borim…

         i sto sam te odgurala od sebe…

mozda se vise nikad necemo vidjeti,

 a i ako se vidimo ja necu ja necu biti dovoljno hrabra

...da priznam koliko si bio vazan u mom zivotu

                   i koliko sam te voljela…

Zato ti ovim putem zelim reci da je sudbina  

          zarezala tvoju crtu na mom dlanu…

      …zato ces uvijek biti dio mene i dio mog zivota,

jer si me spasio kada sam umirala….

U moj zivot je usao drugi momak..u tvoj..

                 druga djevojka….

Ali nasa posebna spona jos nas veze…

        …niko me nije dotakao u dusu..kao ti…

               niti sam ikome dala da pridje tako blizu mom srcu….

Hvala ti sto si me naucio zivjeti…

i sto si mi pokazao koliko je covjek sposoban voljeti…

         Tek sam sada shvatila kako je tesko gubiti i rastajati se…

Ne pustajte one koje volite…

              ne dozvolite da vam ljubav …ode…

     … kao meni…  

Look into my eyes...

         you will see what you mean to me...

    search your heart...

search your soul...    

      and when you find me there...

you'll search no more...

         you know it's true...

                               everything I do...

          I do it for you...

... veceras ponovo mislim na tebe...

      svako sjecanje boli...

          svaka suza ubija...

al' jutro jednom mora svanuti...

          i odnijet tu tugu koja razdire moje srce...

         vrijeme lijeci sve...

 to mi je sada jedina utjeha...

Kazu oci mi se zacakle kad pricam o tebi...
o svemu onome sto smo bili... i sto smo mogli biti...
Kazu usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh...
nekako sjetan i tuzan...

I mogu se zaljubiti nakon tebe…

doista mogu…

Jos cujem korake proslosti...

kako u srcu idu u krug,..

 tapkaju...
ne znaju kud bi sa sobom…

A ti...

ti si moja proslost… sve ono sto sam nekad bila...
moj smijeh i moja suza…

Sada si    samo sjecanje...

samo toplina u grudima...
samo jeza        koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima...
samo uzdah       kad se sjetim tvog poljupca…

Ti lezis tu u svakoj mojoj biti… u svakom jutru...
ti si moja tajna zelja u svakoj zvijezdi…
samo ti...

Ali sada ces ostati samo u mom sjecanju...

Sve što sam imala bio si ti...
bila je tvoj riječ...
bio je tvoj pogled...

Bila sam uvjerena
da zbog tebe živim...
i da ćeš jednog dana biti moj...

Jedini moj san bio si ti...
Željela sam da znaš
Sve si mi bio ti...

A onda je sve to
vjetar odnio...
s prvim jesenjim suzama...
s prvim jesenjim bolom...

I tvojim drugačijim osmjehom...osmjehom koji ismijava...

ove jeseni...
sve je umrlo...
u trenu nestalo...

Sada...

kada je sve gotovo... pitam se da li sam ja kriva...

sada kada ti okreces od mene leđa, zelim da umrem...

jednostavno ne mogu to da podnesem...

da me gledas pravim pogledom sa puno mrznje koja mi obuzima tijelo...

Vise mi ni rijeci nemaju smisla...

vise ne znam sta da kazem...

toliko mi je misli u glavi a ne znam koju bih izdvojila...

           sve su one podjednako vazne a kada bih ih sabrala...

sve bi one vodile tebi...i samo tebi...

Zelim da te zaboravim...

i da vise ne zivim u svijetu nade...

               mracnine...

boli...

         tuge...

                              ........vec srece......

... ali nazalost ti si i dalje u mom srcu...

Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci...
Zasto sam te zavoljela te proklete noci...
Zasto mi iz misli ne ides van...
Zasto bez tebe ne mogu ni dan...

Zasto jos danas u daljinu gledam...
Zasto kada si otisao i dalje te cekam...
Zasto jos uvijek mislim da ces doci...
Da ces se pojaviti negdje u noci...

Zasto kada sam sama zelim da si tu...
Zasto ne nestanes barem u snu...
Zasto uopce postoje suze...
Kad mi sve tvoje srce uze...

Zasto ne postoji lijek za tugu...
Lijek za strah,trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kad je tako slijepa...
tako tuzna,ocajna a tako lijepa...

...Greska je bila sto sam te srela...

greska je bila sto sam sa tobom bila...

greska je sto cu ti opet prici...

greska je sto cu ti nesto reci, a trebali bi se okrenuti i bez greske otici...ali to je nemoguce...

i dalje nas ista mjesta spajaju ...

isti ljudi i ista osjecanja...

i ako vise prema tebi ne osjecam nista...

i dalje neprestano koracas mojim zivotom...

 koracamo istim ulicama i sjedimo na istim mjestima...

samo vise ne zajedno kao nekad...

niti ce ikada vise biti kao prije...

svi misle bit ce opet nesto...

tog neceg vise nema...

   to je bilo...

                               pa proslo...

 ti i ja vise ne...

sve i da to MI  postoji ja cu ga duboko negdje pod zemlju zakopati ...

da na povrsinu nikada vise nece izaci...

mada mislim da to MI  ipak vise ne postoji...

...Mozda jednom i ti pronadjes
u grudima srce koje moze da kuca...
koje umije da voli...
pa poklonis ljubav nekoj djevojci...

          Bar malo sreće

     koje ni komadić nisi znao meni  dati...
            Meni ce i to utjeha biti...
      da i ti mozes zavoljeti...
                         da jednom ćes i sam sebi  priznati...
            Da si pogrijesio...

                                da si biser jedan imao
           a u običan kamen ga pretvorio...

Dugo su stajali zagrljeni... na raskrsnici zivota...

Suze koje su tekle iz njenih krupnih zelenih ociju, nestajale su na njegovom ramenu...

       Prstima je prolazio kroz njenu dugu crnu kosu... udisuci miris njegove kolonske, prisjecala se svih njihovih uspomena...

Vole se, ali se rastaju...
S rukama oko njegovog vrata, pogledala ga je zadnji put...

Okrenula se i nestala u hladnoj zimskoj noci...

           Putem je glasno jecala... Osjecala je takvu prazninu... Kao da nedostaje jedna polovica nje same...
On je jos uvijek stajao na istom mjestu... Nadajuci se da ce se ona vratiti... Cekao je... Ali ona nije dosla...
        Sudbina ih je odlucila rastaviti zauvijek...
Nikada nisu zaboravili jedno na drugo...

     Jos uvijek nose sve uspomene u srcu...

Jos uvijek se rado sjecaju njeznih zagrljaja i strastvenih poljubaca...
                 Dugo se nisu vidjeli...

 Vrijeme se trudilo izbrisati njega iz njenog srca, ali nije uspjelo...

Svaku noc, otvarala je sad vec staru kutiju sa fotografijama...

        Svaku noc, plakala je i molila se da se jednom sretnu...
Zivjeli su razlicite zivote... Jedno bez drugog...
    I tako, jedne noci, sreli su se na ulici... Na istom mjestu gdje su se davno rastali... U isto doba godine... Pogledali su se i samo prosli jedno pored drugog... Nisu se prepoznali...
On se okrenuo za njom, misleci da je poznaje...
     Znajuci koga je upravo srela, pustila je zadnju suzu, okrenula se i tiho rekla “Nikad te nisam zaboravila”... Pala je u snijeg i zaklopila oci...   Ona mala suza, zamrzla se na njenom obrazu... 

                   Umrla je... Umrla je od slomljenog srca...

Sada je znao, da im nikada nije bilo sudjeno...

I was finally getting over you...

           and actually believing I

  didn't need you...

             I was finally accepting you had another girl....

            Then you smiled at me and ruined it all...

Kad pricam o tebi... o onome sto smo bili...

          sve me boli...osjecam se prazno...

i ne mogu a da ne pozalim...sto sam iznevjerila 

             sebe...

sto sam dopustila da nam drugi stanu na put...

                        ZAO MI JE...

          i ne postoje rijeci da opisu kako se osjecam...

i ne znam sta bih ti rekla nakon svega...

kad bi pozelio da mi se vratis...ne znam da li bih imala dovoljno snage...

             biti sa tobom...

                                    zavoljeti te ponovo...

bojim se da bi me ponovo povrijedio... a to ne bih podnijela...

    Voljela bih da te ne vidjam tako cesto,

Da nas kilometri razdvoje... al' to su puste zelje...

    mi hodamo istim hodnicima... disemo isti vazduh...

                       ne nedostajem ti...to znam...

   a i da je drugacije..ti to ne bi priznao...

i dok se ja borim sa vlastitim nemirom...

                        tvoj zivotni put je posut ruzama...

I could tell everyone how depressed I am...

              let them listen to my problems... put and away messages up and cry to everyone...

            But somehow, telling them I am fine is so much easier than explayining it all...

So...

I'll sinq to all the sonqs on the radio...

              smile all the time...

blow bubbles with my gumb...  

               and never show how much he hurt me...

Jos uvijek si savrsen...

            Jos uvijek si glavni u mojim snovima i ne mogu te zamijeniti drugi...barem ne sada...

Jos uvijek mi trebaju snovi o nama...

        Jos uvijek ne mogu pobjeci od tebe...

Jos uvijek me tvoji pogledi hrane...

                    a osmijesi cine sretnom...

Al' zaboravit cu te...kunem se da hocu....

                     vratit cu sebe...

           vratit cu mirne snove...

                           vise mi neces biti prepreka....

Znam da si sada negdje daleko...i da s osmijehom na licu zivis...

ne razmisljajuci o meni...o nama...

Znam da ti vise nista ne znacim...a pitanje je da li sam ti ikad znacila?

Znam da smo samo proslost...i da necemo vise biti zajedno...

ali toliko stvari ti zelim reci...

zelim da znas da me tvoj pogled jos uvijek boli...

i kad te vidim pored druge...u meni se probudi onaj stari osjecaj ljubomore...

a ne mogu protiv sebe...ne mogu protiv sjecanja...

bila sam zaljubljena,zasljepljena...i nisam znala sta zelim...

sada ti zelim da budes sretan,da te neko voli...

                                         i da ti nekog volis...

Sama...

 bez tebe ostala sam ja... oslanjam se na sebe,tesko dalje koracam... Ponekad bi te nazvala, u snu dozivala tvoje ime... pisala po koricama NE ZABORAVI ME. Sanjala bi da si tu... da me grlis kao nju... plakala citave noci i sanjala da ces doci....Toliko te trebam, ovo ti sve govori... kad me vidis da li znas sta tada osjecam..?
Da li bi te moja suza zaboljela, kada bi vidio nju koliko je plakala... srce svoje drugom davala... da joj pruzi sve sto nisi mogao ti meni pruziti...
Bol mi dusu razdire... mislim da te volim previse,tvoj osmijeh moze suzu da mi obrise... poljubi me da znam za koga disem i ne priznaj da volis nju...

samo...daj mi snage da izdrzim hladan pogled tvoj, da zaboravim sta si mi ucinio i koliko si mi bola nanio....  a znas da cu te i dalje vjecno voljeti bez obzira na ranu u mome srcu koju si ti napravio... i koja me mnogo boli ali moje srce nece posustati i nastavit ce da te VOLI...

Ne govorim ti bas u

         zadnje vrijeme ...

da te volim …
          ….i ne gasim ti svijetlo u ocima

       prije spavanja …
                           Ne govorim ti nesto njezno
              i ne grlim ti dusu ...
     ali ovo ti moram reci ...
                            Previse je gorkog
         i ljudi su grubi ...
                       pa ako i ne govorim
        jos uvijek te ono najljepse u meni
                           voli i ljubi ...

Djevojka: Nemoj tako brzo, smanji !!!
Momak: Ne, bas je ludo...
Djevojka: Nije mi prijatno, molim te...
Momak: Kazi da me volis!!!
Djevojka: Znas da te volim...
Momak: Zagrli me!!! (djevojka zagrli momka...)
Momak: Molim te uzmi moju kacigu, sa moje glave i stavi je na svoju...
Sljedece jutro u novinama: Motor imao saobracajnu nesrecu, jer su kocnice popustile, dvije osobe su bile na motoru-jedna je prezivjela a druga je poginula...
**istina je ** : Da je momak ustanovio na pola puta da su motoru kocnice popustile, a to nije zelio da kaze svojoj djevojci...
Zelio je posljednji put cuti od nje rijeci *volim te*...Zelio je posljednji put osjetiti njen *zagrljaj*...
Zatim je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu, jer je zelio da ona prezivi i ako je to znacilo da ce on poginuti....

Ako volis nekog reci mu dok jos nije kasno... ♥

Ako te ikad djevojka pogleda..reci joj :

I ONA JE TAKO GLEDALA...

Ako te poljubi...reci joj :

I ONA JE TO ZELJELA...

Ako ti sjede u krilo...reci joj :

ONA TO NIJE SMJELA...

Ako ti kaze volim te...reci joj :

I ONA ME VOLJELA...ALI MNOGO VISE JER MI TO NIJE GOVORILA...

Ponekad pozelim da me nema,
ponekad pozelim da sam samo sjena,
ponekad....samo ponekad
pozelim da sam neko drugi,
da sam ona...
jer je ona u tvom narucju,
ona je tu umjesto mene...
ljubi tvoje usne medene,
gleda tvoje oci snene...

Mozes me zvati njenim imenom,
doticati kao sto dotices nju,
ljubiti,a znati da usne nisu njene,
al voljet ces mene,a ne nju...
Jer ja nemam kosu andjela,
moje ruke nisu kao njene,
iz ociju mi ne sija sunce,
al u srcu imam TEBE!
Nikad neces znati koliko te volim
i koliko sebe mrzim zbog toga...
taj zvuk mojih koraka dok odlazim od tebe...
hiljadu nozeva u srce mi se zabada
al nijedan,niti jedan
u srcu tebe da pogodi,
ti si jedini noz koji
ne mogu iscupati iz srca...

Na mjesecini ispod stare breze...stojimo ja i ti.

Gledamo zvijezde kako u mraku tonu a neke druge se pale... zamisljam... ti svoje slatke usne polahko pripijas mojim...kako u zagrljaju s tobom ispod breze stojim...sta ljepse moze da sanja djevojka jedna snena? Zar ima greske u tome sto zeli biti voljena?

Ew i ja odlucila da napravim blogg  na ovom bloggu nece biti nikakvog predstavljanja niti ista slicno..to je tako out vise.. odmah da vam kazem da se losi komm brisu, jer fkt ne volim rasprave preko blogg-ova,a malo ko voli... znam da svi imaju prawo na misljenje i da ne moze uvijek biti pozitiva..al.. ja brisem svaki komm uvredljivog sadrzaja  

kad ste vec tu..ostavite koji trag

ljubim vas sve